[Latinski naziv] Rhodiola Rosea

[Biljni izvor] Kina

[Specifikacije] Salidrozidi: 1%-5%

Rosavin: 3% HPLC

[Izgled] Smeđi fini prah

[Korišteni dio biljke] Korijen

[Veličina čestice] 80 Mesh

[Gubitak sušenjem] ≤5,0%

[Heavy Metal] ≤10PPM

[Skladištenje] Čuvajte na hladnom i suhom mjestu, podalje od izravnog svjetla i topline.

[Paket] Pakirano u papirnate bačve i dvije plastične vrećice unutra.

[Što je Rhodiola Rosea]

Rhodiola Rosea (također poznata kao arktički korijen ili zlatni korijen) član je obitelji Crassulaceae, obitelji biljaka porijeklom iz arktičkih regija istočnog Sibira. Rhodiola rosea široko je rasprostranjena u arktičkim i planinskim regijama diljem Europe i Azije. Raste na visinama od 11.000 do 18.000 stopa iznad razine mora.

Brojne studije na životinjama i u epruvetama pokazuju da rodiola ima i stimulirajući i sedativni učinak na središnji živčani sustav; povećati fizičku izdržljivost; poboljšava rad štitnjače, timusa i nadbubrežne žlijezde; štiti živčani sustav, srce i jetru; te ima antioksidativna i antikancerogena svojstva.

[Funkcija]

1 Jačanje imuniteta i odgađanje starenja;

2 otpornost na zračenje i tumor;

3 Regulacija živčanog sustava i metabolizma, učinkovito ograničavanje osjećaja melankolije i raspoloženja te promicanje mentalnog statusa;

4 Zaštita kardiovaskularnog sustava, širenje koronarne arterije, sprječavanje koronarne arterioskleroze i aritmije.

Koristi i štete od stevije.
Stoljećima su Indijanci Guarani s područja današnjeg Brazila i Paragvaja koristili neke vrste stevije u svojoj hrani, posebno Steviu rebaudianu, koju su nazivali ka'a he'ê ("slatka trava") kao zaslađivač u mateu i drugim ljekovitim čajevima , za liječenje žgaravice i drugih bolesti. Nedavno je stevia kao zaslađivač ponovno dobila pozornost zbog povećanih potreba dijete s niskim unosom ugljikohidrata i šećera. U Japanu se široko koristi kao zaslađivač, au SAD-u i Kanadi kao dodatak hrani. Medicinska istraživanja također su pokazala dobre rezultate za korištenje stevije u liječenju pretilosti i hipertenzije.

Godine 1931. francuski kemičari M. Bridel i R. Lavieille izolirali su iz stevije glikozide koji steviji daju slatki okus. Ekstrakti, nazvani steviozidi i rebaudiozidi, pokazali su se 250-300 puta slađim od saharoze. Osjećaj slatkoće stevije javlja se sporije od običnog šećera, ali traje duže. Međutim, osobito pri visokim koncentracijama, može imati gorak okus ili ostatke sladića. Stevija ne utječe značajno na količinu glukoze u krvi pa je zbog toga indicirana za osobe koje boluju od dijabetesa i druge dijete bogate ugljikohidratima.

Početkom 1970-ih Japanci su počeli uzgajati steviju kao alternativu umjetnim sladilima kao što su ciklamat i saharin, za koje se sumnjalo da sadrže kancerogene tvari. Kao zaslađivači obično se koriste listovi biljke, njihov vodeni ekstrakt i izolirani steviozidi. Komercijalna uporaba stevije u Japanu nastavljena je od 1977. godine, a koristi se u prehrambenim proizvodima, bezalkoholnim pićima iu stolnom obliku. 40% ukupnog tržišta stevije nalazi se u Japanu – više nego bilo gdje drugdje.

Danas se stevija uzgaja i naširoko koristi u hrani u istočnoj Aziji, uključujući Kinu (od 1984.), Koreju, Tajvan, Tajland i Maleziju; također se može pronaći u St. Kittsu i Nevisu, Južnoj Americi (Brazil, Paragvaj i Urugvaj), Izraelu, Ukrajini i južnoj Rusiji. Kina je najveći izvoznik ekstrakta stevije – steviozida.

Godine 1985. objavljena je znanstvena studija u kojoj se navodi da je steviol (industrijski derivat naziva za steviozide i rebaudiozide, dvije komponente stevije) mutagen (tj. agens koji uzrokuje mutacije) i, kao rezultat toga, kancerogen. Zaključak je donesen na temelju proučavanja jetre laboratorijskih štakora. Međutim, ova studija je kritizirana na temelju toga što je postupak proveden na način da čak i destilirana voda djeluje mutageno. Daljnje studije pokazale su proturječne rezultate: neki pokusi na životinjama pokazali su toksičnost i štetne učinke ekstrakta, koji su identificirali steviju kao slabu mutagenu; dok su drugi pokusi utvrdili da je to siguran proizvod. Iako je nedavni znanstveni rad zaključio da je stevija sigurna, američke agencije za sigurnost hrane i lijekova (uglavnom Uprava za hranu i lijekove ili FDA) izrazile su zabrinutost oko toksičnosti stevije na temelju nedostatka konačnih rezultata istraživanja.

Godine 2006. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) provela je sveobuhvatnu procjenu nedavnih eksperimentalnih studija steviozida i steviola na životinjama i ljudima i zaključila: „steviozidi i rebaudiozidi A nisu genotoksični in vitro i in vivo, genotoksičnost steviola i nekih njegovih oksidativnih sredstava derivati, izraženi u laboratorijskim uvjetima, nisu otkriveni u prirodnim uvjetima" (eng. "steviozid i rebaudiozid A nisu genotoksični in vitro ni in vivo te da genotoksičnost steviola i nekih njegovih oksidativnih derivata in vitro nije izražena in vivo" ) . U izvješću također nisu pronađeni dokazi o kancerogenosti. U izvješću se dalje navodi: "steviozid je pokazao neke dokaze farmakoloških učinaka kod pacijenata s hipertenzijom ili dijabetesom tipa 2" i navodi da bi daljnja istraživanja trebala odrediti odgovarajuću dozu tvari.

Na temelju stranice: https://www.neboleem.net/stevija.php

Nekoliko nadležnih tijela potvrdilo je sigurnost stevije, uključujući američku Upravu za hranu i lijekove (FDA), Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA), Ministarstvo zdravlja Kanade i Stručno povjerenstvo za hranu Zajedničke organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda/Svjetske zdravstvene organizacije Dodaci (JECFA). Saznajte više na www.steviabenefits.org.